Ljutnja, tuga, strah, sram, tjeskoba ili razočaranje sastavni su dio ljudskog iskustva. Emocije imaju važnu funkciju: one nas upozoravaju, usmjeravaju nam pažnju, pomažu nam prepoznati vlastite potrebe, štite nas i povezuju s drugim ljudima.
Svi se ponekad nađemo u situaciji u kojoj nas emocije preplave. Tada možemo burno reagirati, povući se, zaplakati ili planuti. Takve reakcije najčešće govore da je naš živčani sustav u tom trenutku bio izložen opterećenju koje je nadmašilo naše trenutačne kapacitete za nošenje sa situacijom.
Što se događa kada smo emocionalno preplavljeni?
Kada neku situaciju doživimo kao prijeteću, neugodnu ili prezahtjevnu, aktivira se naš sustav za stres. Tijelo se priprema za reakciju: disanje može postati pliće i brže, mišići napetiji, pažnja suženija, a misli brže, rigidnije ili negativnije usmjerene.
Biološki gledano, amigdala ima ulogu brzog „alarma” koji reagira na opasnost, dok prefrontalni korteks sudjeluje u procjeni situacije, donošenju odluka i kontroli impulsa. Kada smo izrazito uznemireni, taj racionalniji dio sustava teže dolazi do izražaja, pa nam je u tom trenutku teže zastati, razmisliti i odabrati smireniju reakciju.
Zato u trenucima emocionalne preplavljenosti logično i racionalno razmišljanje često nisu dovoljni. Prije nego što možemo jasnije sagledati situaciju i odabrati prikladniju reakciju, potrebno je smanjiti tjelesnu pobuđenost. Regulacija tijela često je prvi korak prema regulaciji misli i ponašanja.
Samoregulacija je vještina koja se razvija
Emocionalna samoregulacija je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i usmjeravanja vlastitih emocionalnih reakcija. Ona uključuje mogućnost da primijetimo što osjećamo, razumijemo što nas je pokrenulo, izrazimo to na primjeren način te se postupno vratimo u stanje unutarnje ravnoteže.
Na našu sposobnost regulacije ne utječe samo trenutna situacija, nego i temperament, prethodna iskustva, odnosi, razina stresa, san, umor i načini suočavanja koje smo tijekom života razvili. Zato nije neobično da u nekim razdobljima lakše zadržavamo mir, dok nam je u drugim, osobito kada smo iscrpljeni ili pod pritiskom, to znatno teže.
Kako možemo podržati vlastitu regulaciju?
Prvi korak nije odmah „riješiti problem”, nego zastati i osvijestiti što se događa. Već i samo imenovanje emocije pomaže nam da napravimo mali odmak od njezina intenziteta.
Kada osjetite preplavljenost, korisno je usporiti disanje, popiti vode, prošetati ili se nakratko odmaknuti iz situacije, a zatim si postaviti nekoliko pitanja:
-
- Što sada osjećam?
-
- Gdje to točno osjećam u tijelu?
-
- Što je bio okidač?
-
- Je li moja reakcija povezana samo s ovom situacijom ili vuče korijene iz nekog ranijeg iskustva?
-
- Što mi je u ovom trenutku potrebno da se vratim u mirnije stanje?
Nekome u tome pomaže fizička aktivnost, nekome tišina ili zapisivanje misli, a nekome vođene tehnike opuštanja, psihoterapijski rad i stručna podrška. Važno je postupno upoznavati vlastiti sustav i otkriti što nam doista pomaže da uspostavimo osjećaj ravnoteže.